Logoped i obitelj: Partnerstvo koje gradi djetetov svijet
Suvremeni pristup rehabilitaciji djece s teškoćama u razvoju sve više napušta izolirane kliničke okvire i usmjerava se prema cjelovitom, obiteljskom modelu podrške. Obitelj nije samo primarno okruženje u kojem dijete raste, već i ključni stup svakog terapijskog procesa. Svjesni te neraskidive veze, stručnjaci u Centru za odgoj i obrazovanje JURAJ BONAČI u Splitu obilježili su Međunarodni dan obitelji, 15. svibnja 2026. godine, organizacijom Dana otvorenih vrata pod znakovitim geslom: „Logoped i obitelj: Partnerstvo koje gradi djetetov svijet“. Ovaj je događaj bio namijenjen studentima treće godine logopedije Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s ciljem da im se kroz neposredan uvid u praksu prikaže kako se teorijske postavke iz udžbenika transformiraju u živu, svakodnevnu podršku korisnicima i njihovim obiteljima.
Program koji se odvijao u prostorima Centra na adresi Bruna Bušića 30, u vremenu od 11:00 do 14:00 sati, sustavno je proveo buduće logopede kroz sve razvojne faze s kojima se struka susreće. Prvi korak u tom procesu bila je rana razvojna podrška, gdje su prezentirani ključni koraci i intervencije u najranijoj dobi djeteta. Rana intervencija prepoznata je kao kritično razdoblje u kojem pravovremeni logopedski rad može značajno promijeniti djetetovu razvojnu putanju, no njezina uspješnost izravno ovisi o educiranosti i osnaženosti roditelja. Slijedom djetetova odrastanja, fokus se pomaknuo na ulogu logopeda unutar Odjela za odgoj i obrazovanje, gdje se terapijski ciljevi integriraju u pedagoški proces. Posebnu vrijednost u stručnom i humanom smislu donijelo je otvaranje pitanja o logopedskoj podršci u odrasloj dobi – temi koja je u javnosti, ali i u stručnim krugovima, često opterećena izazovima i dilemama.
Kroz raspravu o praksi u fokusu, studenti su uvođeni u specifičnosti rada s obiteljima čija djeca imaju teškoće u razvoju. Taj segment rada nadilazi čistu primjenu logopedskih tehnika i zahtijeva visoku razinu empatije, komunikacijskih vještina te razumijevanja obiteljske dinamike. Obitelj se ovdje ne promatra samo kao primatelj usluge, već kao ravnopravan partner i su-terapeut bez čijeg aktivnog sudjelovanja rehabilitacijski uspjeh gubi na trajnosti i snazi.
Događaj je zaključen izravnom razmjenom iskustava s iskusnim praktičarima te obilaskom logopedskih kabineta i suvremeno opremljenih prostora za ranu intervenciju.
Za studente treće godine, ovo iskustvo predstavlja ključan most između akademskog obrazovanja i realnog profesionalnog okruženja. Ono im je omogućilo da osvijeste kako biti logoped ne znači samo posjedovati znanje o komunikacijskim poremećajima, već aktivno sudjelovati u osnaživanju obitelji kao djetetovog prvog i najvažnijeg sustava podrške. Centar JURAJ BONAČI ovim je danom još jednom potvrdio svoju ulogu rehabilitacijske ustanove koja oblikuje buduće stručnjake spremne za izazove modernog, humanog i partnerski usmjerenog rada.
